U avgustu 1995. gledao sam kako Namjerne snage NATO-a predvođene SAD-om naelektriziraju nebo nad mojim rodnim Bihaćem, opasno postavljenim između položaja bosanskih Srba na jednoj strani i područja Hrvatske pod kontrolom Srba. Samo nekoliko nedelja kasnije, dugo grčevito prebijanje naše zemlje konačno je utihnulo. Ekspedicija NATO-a postala je jedna od najbesprijekornije izvedenih humanitarnih vojnih intervencija u istoriji. Dejtonski sporazum, iako nesavršen, učvrstio je mirnu bosansku državu. Bill i Hillary Clinton šetali su našim osakaćenim gradovima, miješajući se sa Bosancima koje su spasili, nudeći strastveni blagoslov ratom razorenoj državi. Činilo se da je bosanski hibrid američkih melting pot vrijednosti bio predodređen da pusti korijene u zahvalnoj multietničkoj naciji. SAD bi osigurale priliv multilateralne pomoći za obnovu razorene zemlje po ugledu na njene američke spasitelje. Misija, kako kažu, obavljena. Ili se bar tako činilo. Radikalni izdanak islama, selefizam, ušao je tiho i bez izazivanja. Selefijski mudžahedini su neometano ušli u krvoproliće 1990-ih. Njihovo ultrakonzervativno tumačenje islama počelo se inkubirati među historijski tolerantnim muslimanima. Tokom američkog prisustva nakon Daytona, selefije su se skrivale u sjeni, a zatim, po odlasku iz SAD-a, proširile su svoje napore da popune moralni vakuum izgradnjom duhovnog i ideološkog doma dobrodošlice za svoje obraćenike. Krajem aprila ove godine, direktor CIA-e John Brennan prvi put je posjetio Sarajevo, grad koji je ponosno proglašen simbolom tolerantne i eurocentrične verzije islama. Doletio je direktno iz Rijada, rodnog mjesta ultrakonzervativnog selefizma, da se zbije s bosanskim zvaničnicima zbog rastuće prijetnje terorizma. Dana 23. aprila, dan nakon Brennanovog odlaska, službeno islamsko vodstvo je objavilo da je pokušalo zaustaviti rad selefijskih grupa pozivajući ih da se ujedine sa glavnim džematima u Bosni. Od 38 selefijskih džemata koje su prihvatile da razgovaraju sa islamskim vrhom, 24 su odbacile legitimitet Islamske zajednice u Bosni, odbile da postanu njeni zvanični članovi i time poricali legitimitet bosanskog islama kao islama. Selefije ne vide muslimane kao jednu falangu vjerskih uvjerenja i djelovanja. Za selefije, njihov je jedini pravi islam; svi ostali muslimani su pretendenti. Razlike između selefija i drugih muslimana jasnije su selefijama nego što su nama političke razlike između Donalda Trumpa i Bernieja Sandersa. Nama se američke vrijednosti čine univerzalnim i neospornim: demokratija, fer-plej i naporan rad. Pitamo se kako neko ne može gladno prihvatiti tako očigledne vrline. Ali za siromašnu, zaboravljenu osobu u razorenoj zemlji, jednostavna ruka pomoći i moralno vodstvo brižnog mentora mogu se pokazati daleko uvjerljivijim. Iskustvo jednog selefijskog čovjeka je tipično za ostalo: „Okrenuo sam se vjeri zbog nekoliko bliskih mentora. Oni su me upoznali sa pravim islamom. Oni su brižni i mnogo bolje upućeni od mene o islamu. Njima najviše vjerujem i oslanjam se na informacije i znanje. Ne na mojoj porodici, internetu, džamijama ili bilo kome drugom. Ono što oni rade, vodi ono što ja radim svaki dan. Učim od njih 5 godina. Upravo sam dobio svu papirologiju i univerzitetsku stipendiju za studiranje u Jemenu.” Selefije, u početnoj fazi radikalizacije, zanemaruju formalno obrazovanje, pa čak i vjerske škole i institucije. Oni koriste 3P - strpljenje, upornost i uvjeravanje - kao stubove svoje inicijacije. One oživljavaju povrijeđene duše jednu po jednu: strpljivo, uporno i s uvjeravanjem. Njegovi članovi putuju pješice, od kuće do kuće, ponizno govoreći o iskrenosti i poštenju. Ovi glasnici ne kultivišu obraćenike iz centra spektra moći, već s margina nemoćnih. Ovo je način na koji selefije počinju postavljati temelje svoje piramide radikalizacije. Selefije prvo ciljaju ljude na dnu piramide radikalizacije. Dok se inicirani penje na piramidu, on istražuje panoramu islama kako ga je Allah prvobitno prenio i praktikovao na Bliskom istoku. Edukacija kroz osobne tutorijale, webinare stvara snagu koja mu je potrebna da se popne više. Autoritet mentora proizlazi iz njegove obuke među pravim vjernicima u inostranstvu na svom izvoru. Dok njegov učenik dostigne najviši nivo, on je sada vojnik koji se bori za obnovu prvobitnog islamskog kraljevstva. Posvećenost pravom islamu postaje predanost spašavanju islama od uništenja od strane Zapada. Teroristi postaju ti koji su voljni da “padnu s piramide” u ponor zarad islama. Amerikanci umjesto toga grade škole i obučavaju nastavnike u mjestima poput Iraka, Pakistana i Avganistana. Gradimo institucije za propagiranje naših vrijednosti. Ali ove zgrade i institucije su šuplje u poređenju sa pedagogijom od srca do srca selefijskog odgojitelja. Selefijski učitelji ne izlaze kroz vrata kada zazvoni zvono. Nema zvona i obrazovanju nikad kraja. Selefijski učitelj je lični saveznik, pouzdanik i vodič. On postaje jedini provodnik sveg znanja izvučenog iz Allahovog izvornog izvora mudrosti. Salefijsko obrazovanje je prefinjena glad za islamom u njegovoj najranijoj inkarnaciji. Za povratak veličini islama potrebni su faze samopročišćenja, a na kraju i žrtve da bi se postigla konačna obnova vjere. Jedna selefijska žena je primjer kako su se selefije namjerno izbacile iz kruga zapadnih vrijednosti i obrazovanja: „Učiti o demokratiji je najveće zlo. Demokratija se pretvara da vlast pripada ljudima, ali jedina prava moć na svijetu počiva u Allahu.“ Na kraju, selefije lome stanovništvo. Ovo je prekretnica u njihovim naporima za radikalizaciju. To destabilizuje regione i obezvređuje milijarde dolara koje ulažemo u izgradnju socijalno kohezivnih nacija. Naš odgovor na njih je projektirani vojni napad, ali samo to, bez vještije strategije za ponovno hvatanje radikalizirane omladine širom svijeta, samo gura ove rizične populacije na društvene periferije gdje selefije čekaju da ih prigrle. U svom javnom saopćenju, službeno sveštenstvo u Bosni je priznalo da nije imalo nikakvo istraživanje, ni teorijsko ni praktično, o selefijskom učenju i praksi. Ni stoga nije imala strategiju za prevaspitavanje i deradikalizaciju bosanskih muslimana izgubljenih od selafizma. Bosna nije usamljena u tome. Suočavamo se sa globalnim problemom nerazumijevanja kako selefije “obrazuju” ljude u njihova uvjerenja koja danas na kraju pokreću nasilni ekstremizam. Zapad, posebno, ima mnogo toga da nauči od selefija. Da bismo pobijedili u ovoj složenoj ideološkoj igri sa selefizmom, potrebna nam je nova perspektiva obrazovanja. Instruiramo strane elite u nadi da će se vratiti i propagirati naše vrijednosti u svojim domovinama sa vrha društvene piramide. Ali zanemarujemo periferne populacije, čije su "obrazovanje" selefije usavršile u podnožju piramide. Da bismo preokrenuli ovu visoko personaliziranu radikalizaciju, moramo udružiti snage sa umjerenijim islamskim zajednicama, poput one u Bosni, kako bismo zajednički razvili vlastiti model deradikalizirajućeg obrazovanja. Ne možemo voditi ovu bitku “srca i umova” bombama i bombardiranjem s visine. Ili ćemo nastaviti da vodimo rat u kojem se ne može dobiti jer nismo uspjeli dekodirati način razmišljanja našeg zajedničkog neprijatelja. (http://www.huffingtonpost.com/)
English
Bosanski
