Elvir Ahmetović, (desno), preživjeli genocid u Bosni i neposredni svjedok zločina u Srebrenici, odgovara na pitanje jednog člana publike nakon govora u Međunarodnom institutu u utorak, 7. jula 2015., s Patrickom McCarthyjem, (lijevo ), koji je napisao knjigu o masakru 1995. godine. Događaj je prvi od tri obilježavanja 20-godišnjice masovnih ubistava. Fotografija Christiana Goodena. Kada su 1990-ih bosanske izbjeglice stigle u St. Louis, njihov pozitivan učinak na susjedstvo brzo je bio očigledan: zapuštena područja su se stabilizovala, otvorili su se novi poslovi i vratila vitalnost blokovima South City. Manje je uočljiva bila činjenica da su ogromna većina ovih izbjeglica iz Bosne bili Muslimani. Danas je St. Louis dom za procjenjenu bosansku zajednicu od 50.000, najveću takvu populaciju izvan Bosne i Hercegovine, koja sada klanja u jednoj od tri džamije koje su razvili. Uslovi koji su doveli toliko Bosanaca u St. Louis slični su onima s kojima se danas suočava raseljeno civilno stanovništvo Sirije: neselektivno bombardiranje urbanih centara i namjerno uništavanje društvene infrastrukture — uključujući bolnice i škole — što je rezultiralo smrću hiljada, a ostalima je onemogućio budući opstanak. Zaista, mnogi u bosanskoj zajednici u St. Louisu su preživjeli genocid 1995. u Srebrenici, bivšoj “zaštićenoj zoni” Ujedinjenih nacija u istočnoj Bosni gdje su evropski kršćani poklali hiljade muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana u samo nekoliko dana. Sjedinjene Američke Države su potpisnica međunarodnih konvencija koje garantuju prava izbjeglicama i zaštitu za one koji imaju osnovan strah od progona u svojim matičnim zemljama na osnovu rase, vjere, etničke pripadnosti i pripadnosti određenim društvenim grupama. Zahvaljujući Međunarodnom institutu, imamo skoro 100-godišnju evidenciju uspješnog preseljenja izbjeglica u St. Louisu što je dovelo do integracije velikog broja imigranata svih porijekla i vjera u našu zajednicu. Umjesto da umanjuju sigurnost i stabilnost naše zajednice, ove hiljade novih Amerikanaca su unaprijedile i poboljšale građanski život St. Louisa. Muslimani bosanski Amerikanci sada su naši cijenjeni susjedi i saradnici. Unutar bosanskohercegovačke zajednice imamo advokate, ljekare, inženjere, edukatore, vlasnike preduzeća i policajce od kojih ovisimo za naše kolektivno dobro i sigurnost. Niko ne osporava potrebu odgovarajuće provjere izbjeglica iz sigurnosnih razloga kako bi se spriječio teroristički napad koji bi mogao doći od pojedinca koji se predstavlja kao izbjeglica. U stvarnosti, ovo bi bio vrlo neefikasan put za potencijalnog teroriste zbog više slojeva skrininga za koje su potrebne godine da se završe. Ove provjere vrše FBI, Ministarstvo odbrane, Nacionalni centar za borbu protiv terorizma, Ministarstvo domovinske sigurnosti i State Department. Među stotinama hiljada izbjeglica koje su preseljene u SAD, nijedan terorista nije došao iz redova izbjeglica koje su podvrgnute ovom postojećem procesu provjere. Mi smo nacija imigranata. Osim onih koji potječu od Indijanaca, svi su naši preci ovdje došli s nekog drugog mjesta na novi početak. Moji korijeni su irski, njemački i holandski. Moja supruga je kćerka imigranta iz bivše Jugoslavije. Moj sin je oženjen ženom čiji su roditelji iz Centralne i Južne Amerike. Drugim riječima, mi smo tipična američka porodica. Od prošlog ljeta, moja kćerka je provodila svoje slobodne sate pomažući porodici muslimanskih izbjeglica iz Sirije dok su gradile novi dom u Sjedinjenim Državama, baš kao što sam ja pomagao dočekati bosanske izbjeglice u St. Louisu 1990-ih. Bez obzira na trenutnu političku klimu, moramo odbaciti pretjerane strahove onih kojima je potrebna pomoć koji nisu poput nas i umjesto toga im pružiti ruku pomoći. Čineći to, možemo ne samo da se i dalje gledamo u ogledalo, već i u lica današnjih izbjeglica i vidimo sebe. Patrick McCarthy je koautor knjiga “Ethnic St. Louis” i “After the Fall: Srebrenica Survivors in St. Louis”. On je saradnik univerzitetskog bibliotekara na Univerzitetu St. Louis. Autor: Patrick McCarthy (http://www.stltoday.com/)