Dr. Stevan Weine
Dr. Weine je psihijatar, istraživač, pisac, nastavnik i kliničar na Odsjeku za psihijatriju Univerziteta Ilinois u Chicagu. Profesor je psihijatrije i direktor Međunarodnog centra za odgovore na katastrofe na Univerzitetu Ilinois u Chicagu. Bio je suosnivač i direktor Projekta o genocidu, psihijatriji i svjedočenju, koji radi sa bosanskom zajednicom, provodi interdisciplinarna istraživanja o preživjelima i bavi se reformom mentalnog zdravlja u poslijeratnim zemljama. Njegov naučni rad fokusira se na lične, porodične, društvene, kulturne i istorijske dimenzije traume i migracije. Dobitnik je nagrade "Career Scientist" Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje na temu “Istraživanje zasnovano na radu sa izbjegličkim porodicama” za koje radi etnografiju bosanskih adolescenata i njihovih porodica. Bio je glavni istraživač istraživačke studije koju finansira Nacionalni institut za mentalno zdravlje pod nazivom “Intervencija prevencije i pristupa za preživjele porodice” koja istražuje intervenciju kafe i porodičnog obrazovanja i podrške kod bosanskih i kosovskih porodica u Chicagu. Weine je autor dvije knjige. Kada je historija noćna mora: životi i sjećanja na etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini (Rutgers, 1999) zasniva se na usmenim pričama preživjelih. Svjedočenje i katastrofa: pripovijedanje o traumama političkog nasilja (Northwestern, 2006) je narativno istraživanje različitih čitanja svjedočenja unutar četiri različita društveno-istorijska pojava političkog nasilja u 20. stoljeću. Weine je trenutno glavni istraživač dvije studije koje finansira NIH: Etnografska studija preventivnih usluga mentalnog zdravlja za adolescente izbjeglice i migracije, maskulinitet i prevencija HIV-a kod muških radnika migranata iz Tadžikistana.
Dr. Thomas Robb
"Dobar dan svima, ja sam Edin Ramović. Ja sam internacionalni student iz sela Smolj kod Goražda. U Chicagu sam od 2000. godine i nedavno sam stekao zvanje magistra nauka iz oblasti telekomunikacijskih sistema. Zaista je čast biti ovdje danas. Zamolili su me da dođem ovdje popodne da vam predstavim gospodina u čijem sam domu živio tokom svojih osam godina u Chicagu, a da nisam potrošio ni novčića na kiriju. Preuzeo me je od osobe koja me je dovela u Ameriku i pružio mi prijateljstvo i sklonište koje mi je bilo potrebno svih ovih godina, bez ikakvih preduslova. Mislio sam da će me izbaciti nakon nekoliko sedmica, možda mjeseci, ili možda godinu dana. Ali on ide i ide i ide. Pomogao mi je na fakultetu i postdiplomskim studijama. Da nije bilo njega i njegove supruge Filis, vjerovatno ne bih imao magisterij, ja sa diplomom srednje škole ne bih imao tako svijetlu budućnost kao sada. Ovdje sam da govorim o jednom veoma posebnom čovjeku u mom životu. Bio je mentor, prijatelj, prijatelj Bosne, brižan vodič kroz moje obrazovanje i primjer mnogima od nas snage pozitivnih snova. Danas sam ovdje da govorim o čovjeku kojeg lično poznaju hiljade bosanskih izbjeglica koje žive u Chicagu. Kako sam postao svjestan broj ljudi koji ga poznaju, ustanovio sam da je on bio jedan od prvih ljudi koji su se susreli s teško ranjenima od granatiranja sarajevskih Markala tokom agresije na Bosnu 1994. godine. Krug Bosanaca s kojima je bio u vezi je u rasponu od ljekara do stolara. Mnoga bosanska djeca ga zovu djedom. Nije bio sam u svojoj aktivnosti. Njegova supruga Phyllis, koju smatram svojom majkom američkom, njegova porodica i njegova velika zajednica prijatelja u Americi postali su dio mog života i života mnogih Bosanaca. Od federalnih sudija do nastavnika, zubara, do lutajućih nadničara, upoznao sam se s mnogim aspektima američkog života. Sada, život s ovim čovjekom, mogu vam reći, nije bio miran život. Gledam u čudu kako se čini da ima vječnu energiju, čak i u trenucima lošeg zdravlja. Pored Bosanaca, kontinuirane posvećenosti i aktivnosti, osnovao je organizaciju za izgubljene dječake Sudana, vodi ostavu za siromašne i, što je nevjerojatno, postaje poznat među novim iračkim izbjeglicama kao Djed. Osnovao je građevinsku firmu "Rahatluk", za ranjenike i one iz koncentracionih logora, kako bi dobili posao i prihod. Zajedno smo vodili radionicu za popravku kompjutera u podrumu kako bismo obezbedili poštene računare novim izbeglicama iz zemalja kao što su Liberija, Kosovo, Sudan, Kongo, Burma i danas Irak. Komšije i članovi njegove crkve usvojili su porodice, sprijateljili se sa usamljenima i pružili zaposlenje i nadu izbjeglicama iz cijelog svijeta. Upoznao sam mnoge ljekare kojima je pomagao u njihovim naporima da uđu u specijalizirane ustanove, biznise koji cvjetaju od njegove podrške, mlade ljude koji su razvili karijere, kao npr. ja. Izazov sa kojim se suočavaju Tom i Filis Rob je da zakažu mature, venčanja, proslave rođenja i Bajramske zabave tokom cele godine. Dok učim da razumijem Politiku moći i dok gledam kako se ova i moja matična zemlja bore sa liderstvom, u srcu mi je tihi glas koji želi da svi razumiju kako se brinuti jedni za druge. Vjerujem da sam se zbližio s čovjekom koji brine o srcu svih drugih i, iako je povremeno ljut zbog gluposti vlasti, uvijek je otvoren da odgovori na potrebe drugih. On je primjer svijetu alternative ratu, izbor protiv bijesa i svjedočanstvo moći nade da život učini vrijednim. Moji roditelji, Omer i Vezira, i moji drugi roditelji, Tom i Filis Rob, imali su trajan uticaj na moj život, moju svrhu i moju budućnost. Sa velikim zadovoljstvom vas upoznajem sa svojim prijateljem, gospodinom Tomom Robbom."
English
Bosanski
