Specijalista radiološke dijagnostike, dr. sc. Zulejha Merhemić, dugogodišnja članica BHAAAS-a, postala je počasna članica Evropskog udruženja neuroradiologa. Dr. Merhemić, koja je ujedno prva iz Bosne i Hercegovine (BiH) na ovakvom prestižnom nivou članstva, već više od 20 godina aktivno doprinosi razvoju i promociji medicinske struke. Osim njenog doprinosa u BiH, značajan je njen angažman kao gostujuća profesorica na inostranim univerzitetima, gdje prenosi svoje bogato znanje i iskustvo studentima i kolegama.
Jedan dan sedmično posvećuje volontiranju u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu, pružajući potrebnu pomoć u radu i edukaciju. Njena istraživačka interesovanja uključuju složene oblasti kao što su arteriovenske malformacije, tumori i aneurizme, što je svrstava među vodeće stručnjake u regiji.
Neuroradiologija, kao grana radiologije, koristi sofisticirane dijagnostičke metode za prikazivanje bolesti mozga i leđne moždine. U mnogim zemljama ova oblast se smatra zasebnom strukom, dok je negdje dio šire discipline radiologije. Dr. Merhemić vješto koristi različite radiološke metode, uključujući CT, MR što je stavlja na čelo inovativnih medicinskih pristupa dijagnostici.
S dr. sc. Zulejhom Merhemić razgovarali smo o njenim motivacijama za volonterski rad, izazovima i dostignućima u području neuroradiologije, te o važnosti međunarodne saradnje i razmjene znanja u medicinskoj znanosti.
1. Možete li nam opisati kako ste se odlučili za karijeru u neuroradiologiji i šta vas je privuklo ovoj specifičnoj oblasti medicinske nauke?
Tokom rata živjela sam u Austriji, gdje sam prošla kroz nostrifikaciju diplome Medicinskog fakulteta iz Sarajeva na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beču. Godinu dana radila sam na Odjeljenju za Magnetnu Rezonancu, gdje sam pisala sve nalaze, skupljala materijal i pisala disertaciju. Tada sam shvatila ogromne mogućnosti koje MRI pruža u dijagnostici mozga i kičme, što me privuklo i opredijelilo da se posvetim neuroradiologiji. Kada sam se vratila u Sarajevo, posvetila sam se isključivo neuroradiologiji, a 1998. godine KCUS je dobio MRI aparat od 1.5 Tesle, koji je omogućio kvalitetnu dijagnostiku i istraživanje. Zbog toga su moji radovi ubrzo prihvaćeni na međunarodnim kongresima na kojima sam sve češće izlagala. Tako sam se pronašla u neuroradiologiji. Postala sam član Evropskog udruženja Neuroradiologa već 2003. godine.
2. Kao prva Bosanka i Hercegovka koja je postala počasni član Evropskog udruženja neuroradiologa, kakav je osjećaj biti prepoznat na tako visokom nivou i kako to utiče na vašu profesiju?
Kada sam dobila obavijest da ću postati počasni član Evropskog udruženja Neuroradiologa, bila sam izuzetno sretna, jer je to najveće priznanje koje Udruženje neuroradiologa Evrope dodjeljuje za doprinos u neuroradiologiji.
3. Vaša istraživačka interesovanja obuhvataju različite aspekte centralnog nervnog sistema, vaskularnih anomalija, tumora i aneurizama. Koje od ovih oblasti smatrate najzanimljivijim ili najizazovnijim i zašto?
S obzirom na to da sam u poodmaklim godinama, radim volonterski već više od 3 godine u Općoj bolnici u Sarajevu, a osim toga pišem nalaze za nekoliko privatnih radioloških ustanova. Konstantno sam aktivna u nauci i edukaciji. Član sam Edukacijskog odbora iz neuroradiologije (EBNR), predajem na kursevima i ispitujem za Evropsku diplomu subspecijalizacije iz neuroradiologije već 14 godina. Moje oblasti interesa su vaskularne promjene u mozgu (aneurizme, AVM, AVF) i kičmenom stubu, različite vrste tumora mozga i kičme, kongenitalne anomalije, infekcije. Sve u neuroradiologiji je od velikog značaja za pacijente i ne mogu izdvojiti ništa posebno.
4. S obzirom na to da ste gostujući profesor na inostranim univerzitetima, kako doživljavate razlike u pristupu neuroradiologiji između BiH i zemalja u kojima predajete?
U Bosni i Hercegovini postoji malo aparata za magnetnu rezonancu i svi su u punom pogonu za dijagnostičke svrhe, te su mogućnosti za njihovo korištenje u naučno-istraživačke svrhe ograničene, za razliku od bogatih evropskih zemalja gdje se kreiraju nove sekvence i koriste aparati od 7 i više Tesla u naučne svrhe. Međutim, obim dijagnostike koju radimo omogućava da imamo veliki broj pacijenata i interesantne slučajeve, što je pogodno za naučnu obradu. Iako ne posjedujemo najmoderniju tehnologiju, moj rad o tumorima kičmenog kanala uvršten je u obaveznu literaturu Univerziteta Johns Hopkins u SAD za subspecijalističku edukaciju.
5. Vaš rad u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” takođe uključuje volontiranje. Kako uspijevate uskladiti svoje istraživačke aktivnosti, akademski rad i volontiranje, i šta vas motivira da dajete svoj doprinos zajednici?
Istina je da sam veoma zauzeta, ali osjećam veliku sreću jer moji pacijenti i kolege imaju koristi od mog znanja i iskustva. U svemu tome, značajnu podršku mi pruža i moja porodica, koja razumije važnost mog angažmana u zajednici. Motivaciju crpim iz želje da doprinosim poboljšanju zdravstvene njege i obrazovanja, te vjerujem da moj rad donosi stvarne promjene u životima ljudi oko mene.
6. Kako članstvo u Bosanskohercegovačko-američkoj akademiji umjetnosti i nauka (BHAAAS) utiče na vaš rad i istraživanja, te kakvu ulogu ima ova organizacija u promovisanju i unapređivanju znanja i stručnosti među Bosancima i Hercegovcima u dijaspori i domovini?
Članstvo u BHAAAS-u omogućava mi intenzivnu razmjenu znanja i iskustava između stručnjaka iz oblasti neuroradiologije, neurohirurgije i neurologije iz regiona i Sjedinjenih Američkih Država. Svi radimo na različite načine, ali dijelimo isti cilj unapređenja zdravlja kroz inovativne naučne pristupe. Ovaj vid saradnje izuzetno je važan za unapređivanje znanja i stručnosti u Bosni i Hercegovini, jer omogućava pristup najnovijim istraživanjima i tehnologijama, te podržava profesionalni razvoj kako u zemlji, tako i za dijasporu.