Majda Turkić, umjetnica bez granica

Platforma za podršku akademskim umjetnicima u BiH osigurat će veću šansu mladim umjetnicima U saradnji sa BHAAAS-om počinje realizacija programa razmjene umjetnika između BiH i SAD, po principu "Artists-in-Residence". Majda Turkić studirala je na Akademie der bildenden Künste Wien, Austrija u klasi prof. Peter Koglera Visual Communication i Marine Gržinić Post-conceptual Art 2010. Od 2007. do 2008. gostujući je student na Bezalel Academy u Jeruzalemu, gdje je njen razvoj fokusiran na film na odsjeku za Visual and Material Culture. U svom radu se služi specifičnim metodološkim i teorijskim pristupom koji se reflektuje kroz umjetnikovu unutrašnju perspektivu i propitivanje socio-historijskih i antropoloških odnosa. Istraživanje na fenomenu zidova kao "arhitektonskim objektima" odvodi je u Berlin i Rim, gdje uz podršku Ministarstva kulture Austrije radi na umjetničkim i istraživačkim projektima. Danas je doktorski kandidat na temu "Promišljanje novog trenda urbanizacije u Bosni i Hercegovini: poslijeratna rekonstrukcija i potraga za izgubljenim identitetom" na Akademie der bildenden Künste Wien, u klasi prof. Christian Kravagna. Zbog veze sa arhitekturom njeni fotografski radovi fokusirani su na arhitektonske objekte, kao i studijske teme. Izlagala je samostalno i kolektivno u Berlinu, Beču i Izraelu. Kao kustos organizira izložbe, samostalno radi kao kustos, konceptualni art fotograf i umjetnički kritičar. Također, od 2014. godine sarađuje sa Univerzitetom u Iowi gdje je gostujući predavač, te je uz njihovu podršku realizirala zapažene umjetničke projekte. [gallery size="medium" columns="2" link="file" ids="8002,8004"] Svoj život ste posvetili umjetnosti. Kada biste morali u jednoj riječi opisati umjetnost koja bi to riječ za vas bila?

• Teško je opisati umjetnost jednom riječju ili joj dati značenje, jer je ona jedno široko polje koje se ne bazira na jednoznačnom sudu: lijepo ili ružno; dobro ili loše, već se prožima kroz sve segmente našeg života. Umjetnost za mene ima značenje edukacije, provokacije, osnaživanja, promišljanja, koja podstiče društveni konstruktivizam, ili ohrabruje da se uspostavi međuljudski (rasni ili rodni) i prostorni balans. Želim dodati kako je moj stav da umjetnost treba biti dostupna svima, i sveprisutna u sistemima obrazovanja, bez obzira što pojedinac u konačnosti planira da bude po profesiji. Potrebno ju je svakodnevno konzumirati, da bismo je razumjeli i da bi postala široko prihvaćena.

  Živite na relaciji BiH – Austrija – SAD. Rođena ste Zeničanka, često ste u Sarajevu, ali sudeći prema vašim projektima srce vas vuče u Mostar. Zašto baš Mostar?

• Nastojim svoj rad prenijeti na više gradova u Bosni i Hercegovini, posebno u gradovima koji su “zaboravljeni”. Mostar ne pripada toj kategoriji, ali zbog njegove specifičnosti i bogate kulturne historije, ali i distinktivne politike je izazovan za stvaranje. Također u Mostar me vodi sjajna saradnja sa Hercegovina muzejom te njegovim direktorom, kustosima i umjetnicima. Na prvi pogled mi se dopala otvorenost i iskrenost cijelog tima, kao i vizionarski duh da zajedno uđemo u neuobičajene umjetničke projekte koje planiramo u narednih nekoliko godina implementirati, da bismo ih nakon toga širili u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.

  U saradnji sa BHAAAS-om planirate da realizujete program razmjene umjetnika između SAD i BiH, odnosno da umjetnike iz New Yorka i Baltimora dovedete u Mostar i obratno. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

• BHAAAS želi da osnaži svoje članove na polju umjetnosti i kulture, dajući im neophodnu institucionalnu podršku, ali također želi da realiziraju nove projekte koji bi bili konstruktivni za BiH. Zbog ovakvog njihovog jasnog cilja, a i zdrave i fluidne komunikacije sa vodstvom BHAAAS uspjeli smo da započnemo komunikaciju i preliminarne planove, a s ciljem kreiranja programa razmjene umjetnika između BiH i SAD, po principu "Artists-in-Residence" programa. Ovaj program bi omogućio umjetnicima BiH posjetu New Yorku, za sada, u trajanju od nekoliko mjeseci, i obratno – tj. studijski boravak umjetnika iz SAD u BiH.

Trenutni prvi korak jeste da dovedemo umjetnike iz SAD i da borave nekoliko mjeseci u Mostaru u saradnji sa Hercegovina muzejom. Primjerice, ostvarila sam saradnju sa direktoricom "Artists-in-Residence" programa u New Yorku (Brooklyn) i radimo na razvoju programa za sljedeću godinu. Situacija sa Covidom-19 će, naravno, zahtijevati određene prilagodbe, ali s obzirom na naš veliki entuzijazam, svestranost i stručnost medicinskih članova BHAAAS-a, sigurni smo da ćemo svakom umjetniku pružiti jedinstveno iskustvo koje će pomoći u jačanju njihove karijere. Princip programa jeste da se omogući više profesionalnih i edukativnih razmjena za akademske umjetnike, te tako osnaži njihov rad i saradnja sa galerijama/galeristima, muzejima, kolekcionarima u Americi. Mladi umjetnici se nerijetko suočavaju sa administrativnim teškoćama u kontaktiranju posrednika za promoviranje i prodaju njihovih radova, te je cilj našeg programa da ih u tom smislu osnažimo. Važno je istaći da je jedan od naših ciljeva da svaki umjetnik/umjetnica bude stipendiran/a od strane lokalnih i internacionalnih grantova, u čemu je ovakva institucionalna podrška BHAAAS-a vrlo važna kod apliciranja na iste. Boravak umjetnika iz Amerike u BiH će imati lokalni značaj njihovim uključenjem u zajednicu putem aktivnosti koji će organizovati stručni tim BHAAAS, Hercegovine muzej, ICOM-a (International Council of Museums) i drugih budućih partnera u ovom programu. Kroz zadnjih 25 godina, pokazalo se da je teritorij BiH bogat umjetnicima koji su ostvarili internacionalni renome, a u čemu su im pomogli stipendije i gostujući boravci u kulturnim institucijama, muzejima, galerijama Zapadne Evrope i Amerike. Nažalost programi koji su u mogućnosti da sponzoriraju ovakve razmjene su jako ograničeni, te većina umjetnika ne dobije priliku da se afirmiše na internacionalnom nivou. [gallery size="medium" columns="2" link="file" ids="8007,8009"] Što vas je potaklo da postanete član BHAAAS-a i što očekujete od te saradnje?

• Unazad nekoliko godina profesionalno sarađujem sa Univerzitetom u Iowi i mogu kazati da Iowu smatram drugim domom, zbog bliskosti i prijateljskih odnosa sa osobljem ovog Univerziteta. Kroz zajedničku saradnju uradili smo nekoliko umjetničkih projekata u BiH i u Iowi. S obzirom na profesionalne i privatne veze, a poznavajući viziju BHAAAS smatrala sam da bi Akademija bila sjajna platforma za moje dalje aktivnosti u Bosni i Hercegovini i u Americi. Upravo nakon što sam bliže upoznala predsjednicu i neposredno se sprijateljila sa njom, shvatila sam koliko se misija Akademije podudara sa mojom, da ne mogu zamisliti boljeg partnera i ljude u ostvarenju, možda i, utopijskih, ali, nadam se, realističnih ciljeva.

  Vaša platforma za podršku akademskim umjetnicima u BiH i njihov razvoj trebala bi osigurati veću šansu za izlaganje njihovih radova i prezentaciju javnost. Imate li podršku u realizaciji ovog projekta domaće akademske zajednice?

• Upravo saradnja sa Hercegovina muzejom i njegovim lokalnim partnerima, poput Univerziteta “Džemal Bijedić” i ICOM (International Council of Museums), garant nam je uspješnosti realizacije i održivosti ovog programa u Bosni i Hercegovini.

  Imate li neki savjet koji bi iz svoje današnje perspektive mogli dati mladim umjetnicima, koji tek kreću na put svog stvaralačkog djelovanja ?

• Jako je teško biti umjetnik u zemljama u razvoju. U stranu ćemo staviti klišej da je “teško razumjeti umjetnika”, jer upravo nedostatak afirmacije od strane sistema čini ovu profesiju izuzetno izazovnom i teškom u zemljama u razvoju, posebno ako se odlučite da budete nekomercijalni umjetnik. Ovdašnje kulturne politike u kojem se izgrađuju mladi umjetnici češće podržavaju folklornu ili tradicionalnu umjetnost, da bi zanemarili savremenu ili modernu koje mnogo više kazuju o aktuelnim pojavnostima, a mogu biti učinkovitije u osvještavanju i osnaživanju društva da se stvari promijene na bolje.

Čak su i pojedini internacionalni grantovi uslovljeni “nacionalnim ključem” što još više otežava poziciju mladog umjetnika. Moj skromni savjet je da se umjetnici ne povlače zbog indiferentnog sistema, već da svojom pojavnošću utječu na promjene kulturnih politika. Međusobna saradnja, networking/umrežavanje, aktivizam, međusobno jačanje i podrška koju umjetnici daju jedni drugima jako je važna da se stereotipi u kulturnim politikama iskorijene.   I za kraj, koji su vaši budući planovi: novi projekti, saradnje, stvaranje umjetničkih ciklusa, izložbe…. ?

• Prvenstveno se smatram kustosem, predavačem i organizatorom izložbi. Trenutno sam u posljednjoj fazi izrade doktorske disertacije na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Beču. Moj trenutni istraživački i umjetnički fokus je povezan sa postkolonijalnim kontekstom, te sa svojim mentorom Christan Kravagnom planiram da realiziram izložbu u Austriji vezano za ovaj rad, ali i da sarađujemo sa drugim umjetnicima čiji je umjetnički kontekst povezan sa postkolonijalnim diskursom. U svakom slučaju uvijek radim na novim projektima, izložbama i idejama, a preferiram da ih slovim kao rad u progresu, jer jedan rad uvijek daje ideju za sljedeći ili otvara novo pitanje koje traži odgovor ili nova značenja.

Galerija

Svoj život ste posvetili umjetnosti. Kada biste morali u jednoj riječi opisati umjetnost koja bi to riječ za vas bila?

• Teško je opisati umjetnost jednom riječju ili joj dati značenje, jer je ona jedno široko polje koje se ne bazira na jednoznačnom sudu: lijepo ili ružno; dobro ili loše, već se prožima kroz sve segmente našeg života. Umjetnost za mene ima značenje edukacije, provokacije, osnaživanja, promišljanja, koja podstiče društveni konstruktivizam, ili ohrabruje da se uspostavi međuljudski (rasni ili rodni) i prostorni balans. Želim dodati kako je moj stav da umjetnost treba biti dostupna svima, i sveprisutna u sistemima obrazovanja, bez obzira što pojedinac u konačnosti planira da bude po profesiji. Potrebno ju je svakodnevno konzumirati, da bismo je razumjeli i da bi postala široko prihvaćena.

  Živite na relaciji BiH – Austrija – SAD. Rođena ste Zeničanka, često ste u Sarajevu, ali sudeći prema vašim projektima srce vas vuče u Mostar. Zašto baš Mostar?

• Nastojim svoj rad prenijeti na više gradova u Bosni i Hercegovini, posebno u gradovima koji su “zaboravljeni”. Mostar ne pripada toj kategoriji, ali zbog njegove specifičnosti i bogate kulturne historije, ali i distinktivne politike je izazovan za stvaranje. Također u Mostar me vodi sjajna saradnja sa Hercegovina muzejom te njegovim direktorom, kustosima i umjetnicima. Na prvi pogled mi se dopala otvorenost i iskrenost cijelog tima, kao i vizionarski duh da zajedno uđemo u neuobičajene umjetničke projekte koje planiramo u narednih nekoliko godina implementirati, da bismo ih nakon toga širili u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.

  U saradnji sa BHAAAS-om planirate da realizujete program razmjene umjetnika između SAD i BiH, odnosno da umjetnike iz New Yorka i Baltimora dovedete u Mostar i obratno. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

• BHAAAS želi da osnaži svoje članove na polju umjetnosti i kulture, dajući im neophodnu institucionalnu podršku, ali također želi da realiziraju nove projekte koji bi bili konstruktivni za BiH. Zbog ovakvog njihovog jasnog cilja, a i zdrave i fluidne komunikacije sa vodstvom BHAAAS uspjeli smo da započnemo komunikaciju i preliminarne planove, a s ciljem kreiranja programa razmjene umjetnika između BiH i SAD, po principu "Artists-in-Residence" programa. Ovaj program bi omogućio umjetnicima BiH posjetu New Yorku, za sada, u trajanju od nekoliko mjeseci, i obratno – tj. studijski boravak umjetnika iz SAD u BiH.

Trenutni prvi korak jeste da dovedemo umjetnike iz SAD i da borave nekoliko mjeseci u Mostaru u saradnji sa Hercegovina muzejom. Primjerice, ostvarila sam saradnju sa direktoricom "Artists-in-Residence" programa u New Yorku (Brooklyn) i radimo na razvoju programa za sljedeću godinu. Situacija sa Covidom-19 će, naravno, zahtijevati određene prilagodbe, ali s obzirom na naš veliki entuzijazam, svestranost i stručnost medicinskih članova BHAAAS-a, sigurni smo da ćemo svakom umjetniku pružiti jedinstveno iskustvo koje će pomoći u jačanju njihove karijere. Princip programa jeste da se omogući više profesionalnih i edukativnih razmjena za akademske umjetnike, te tako osnaži njihov rad i saradnja sa galerijama/galeristima, muzejima, kolekcionarima u Americi. Mladi umjetnici se nerijetko suočavaju sa administrativnim teškoćama u kontaktiranju posrednika za promoviranje i prodaju njihovih radova, te je cilj našeg programa da ih u tom smislu osnažimo. Važno je istaći da je jedan od naših ciljeva da svaki umjetnik/umjetnica bude stipendiran/a od strane lokalnih i internacionalnih grantova, u čemu je ovakva institucionalna podrška BHAAAS-a vrlo važna kod apliciranja na iste. Boravak umjetnika iz Amerike u BiH će imati lokalni značaj njihovim uključenjem u zajednicu putem aktivnosti koji će organizovati stručni tim BHAAAS, Hercegovine muzej, ICOM-a (International Council of Museums) i drugih budućih partnera u ovom programu. Kroz zadnjih 25 godina, pokazalo se da je teritorij BiH bogat umjetnicima koji su ostvarili internacionalni renome, a u čemu su im pomogli stipendije i gostujući boravci u kulturnim institucijama, muzejima, galerijama Zapadne Evrope i Amerike. Nažalost programi koji su u mogućnosti da sponzoriraju ovakve razmjene su jako ograničeni, te većina umjetnika ne dobije priliku da se afirmiše na internacionalnom nivou.

Galerija

Što vas je potaklo da postanete član BHAAAS-a i što očekujete od te saradnje?

• Unazad nekoliko godina profesionalno sarađujem sa Univerzitetom u Iowi i mogu kazati da Iowu smatram drugim domom, zbog bliskosti i prijateljskih odnosa sa osobljem ovog Univerziteta. Kroz zajedničku saradnju uradili smo nekoliko umjetničkih projekata u BiH i u Iowi. S obzirom na profesionalne i privatne veze, a poznavajući viziju BHAAAS smatrala sam da bi Akademija bila sjajna platforma za moje dalje aktivnosti u Bosni i Hercegovini i u Americi. Upravo nakon što sam bliže upoznala predsjednicu i neposredno se sprijateljila sa njom, shvatila sam koliko se misija Akademije podudara sa mojom, da ne mogu zamisliti boljeg partnera i ljude u ostvarenju, možda i, utopijskih, ali, nadam se, realističnih ciljeva.

  Vaša platforma za podršku akademskim umjetnicima u BiH i njihov razvoj trebala bi osigurati veću šansu za izlaganje njihovih radova i prezentaciju javnost. Imate li podršku u realizaciji ovog projekta domaće akademske zajednice?

• Upravo saradnja sa Hercegovina muzejom i njegovim lokalnim partnerima, poput Univerziteta “Džemal Bijedić” i ICOM (International Council of Museums), garant nam je uspješnosti realizacije i održivosti ovog programa u Bosni i Hercegovini.

  Imate li neki savjet koji bi iz svoje današnje perspektive mogli dati mladim umjetnicima, koji tek kreću na put svog stvaralačkog djelovanja ?

• Jako je teško biti umjetnik u zemljama u razvoju. U stranu ćemo staviti klišej da je “teško razumjeti umjetnika”, jer upravo nedostatak afirmacije od strane sistema čini ovu profesiju izuzetno izazovnom i teškom u zemljama u razvoju, posebno ako se odlučite da budete nekomercijalni umjetnik. Ovdašnje kulturne politike u kojem se izgrađuju mladi umjetnici češće podržavaju folklornu ili tradicionalnu umjetnost, da bi zanemarili savremenu ili modernu koje mnogo više kazuju o aktuelnim pojavnostima, a mogu biti učinkovitije u osvještavanju i osnaživanju društva da se stvari promijene na bolje.

Čak su i pojedini internacionalni grantovi uslovljeni “nacionalnim ključem” što još više otežava poziciju mladog umjetnika. Moj skromni savjet je da se umjetnici ne povlače zbog indiferentnog sistema, već da svojom pojavnošću utječu na promjene kulturnih politika. Međusobna saradnja, networking/umrežavanje, aktivizam, međusobno jačanje i podrška koju umjetnici daju jedni drugima jako je važna da se stereotipi u kulturnim politikama iskorijene.   I za kraj, koji su vaši budući planovi: novi projekti, saradnje, stvaranje umjetničkih ciklusa, izložbe…. ?

• Prvenstveno se smatram kustosem, predavačem i organizatorom izložbi. Trenutno sam u posljednjoj fazi izrade doktorske disertacije na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Beču. Moj trenutni istraživački i umjetnički fokus je povezan sa postkolonijalnim kontekstom, te sa svojim mentorom Christan Kravagnom planiram da realiziram izložbu u Austriji vezano za ovaj rad, ali i da sarađujemo sa drugim umjetnicima čiji je umjetnički kontekst povezan sa postkolonijalnim diskursom. U svakom slučaju uvijek radim na novim projektima, izložbama i idejama, a preferiram da ih slovim kao rad u progresu, jer jedan rad uvijek daje ideju za sljedeći ili otvara novo pitanje koje traži odgovor ili nova značenja.