Merima Ivković Intervju

Upoznajte Merimu Ivković, članicu HARTS-a, umjetnicu i doktoranticu filozofije koja se bavi proučavanjem svjetlosti kao polazišta i puta ka transcendentalnom u umjetnosti. Pročitajte odakle potiče njena fascinacija tom temom, u kojem gradu je za nju “nebo bliže zemlji”, kako je biti umjetnik u Bosni i Hercegovini, te zašto vjeruje da umjetnici u BHAAAS-u imaju “platformu za čuda”.   1. Tvoj rodni grad je Mostar, a hercegovački pejsaži i hercegovački kamen su često i motivi u tvom slikarstvu. Postoji li neka tajna Hercegovine koju si otkrila kroz svoje slikarstvo? Otkrivanje moga grada kao i podneblja otpočelo je velikim društvenim, a kasnije i fizičkim transformacijama. Osim svjetlosti koja je fascinirala generacije prije, mene je zatekla i njena suprotnost, tama, koja je po zakonu prirode učinila još izražajnijom tu svjetlost i borbu za njom kao i put za istraživanje. Trebalo je skidati slojeve i slojeve do jasne misli i slike. Na početku iz radova su izvirale napuštene kuće, nešto najbliže onom što bi se reklo uklete kuće, svjedočanstava stradanja i bola. Kasnije sam otkrila da je simbol kuće za mene predstavljao identitet i jastvo u konačnici. Vremenom i razvojem, te kućice su prerasle manje-više u instalacije i dobile svoje unutarnje svjetlo. Svjetlo kao tajnu i njen daleki odbljesak, koju su moji prethodnici iz tog podneblja nalazili u izvanjskom svijetu za razliku od mene, razvijajući svoje poetike u tom pravcu. 2. Radiš trenutno doktorat iz filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Šta je tema i zašto si baš tu temu odabrala? Tema je vezana za svjetlost, i nadovezuje se na odgovor iz prethodnog pitanja koju razvijam godinama, a ovaj studij mi nudi odličnu platformu za istraživanje, posvećenost profesora kao i novu perspektivu. Iako je na samom početku moja tema bila vezana za materiju, kao nositelja ideje, posrednicu umjetničkog izričaja i pogled na tu materiju koja ima bezbroj lica, koja je opet uslovljena svjetlošću kao osnovom. Svjetlo koje nikada nije isto, kao polazište i put ka transcedentalnom u umjetnosti. 3. Da imaš čarobni štapić, šta bi prvo promjenila u BiH kada je u pitanju umjetnost i njeno djelovanje? Umjetnost po meni slijedi zakon spojenih posuda istih društvenih anomalija, a znamo da ih je u BiH jako puno. Naročito mi smeta što institucije postaju sami sebi svrha a ne servis, što im je prevashodno zadatak. Umjetnost se ne podstiče i ona postaje u službi ličnog zadovoljstva ili nezadovoljstva, uspjeh je ako uspije dodirnuti više sfere i standarde. Sistem ako je nezdrav, guši umjetnost, tako da bih čarobni štapić upotrijebila da promijenim sistem. 4. Članica si BHAAASa. Kako misliš da članovi (umjetnici, ali i ostali) BHAAAS-a mogu doprinijeti razvoju Bosne i Hercegovne? Udruživanje ljudi različitih iskustava i sistema uvelike mogu doprinjeti i novoj vrijednosti i razvoju. Udruživanje uvećava energiju, moć i mogućnost. Kada su to u pitanju humani i kvalitetni profili ljudi onda tu nema granica. Samo što tu energiju treba usmjeriti i držati je na pravim tračnicama. Nešto što Schopenhauer naziva voljom i pokretačkom silom koja se mora usmjeriti, inače ona postaje slijepa sila koja ne vodi nikamo, i još gore sklona je nižim porivima i u konačnici zlu. BHAAAS ima potencijala, to je neupitno, a i sigurna sam da ima i one koje imaju kompas, mogu dignuti jedro i oduprijeti se olujama, kao i one koji će znati prepoznati smjer i biti od pomoći, sa nadom i ciljem stvaranja bolje budućnosti ove zemlje. Tu su i moje kolege sjajni umjetnici koji istinski vole ovu zemlju, a zahvaljujući BHAAAS-u imaju okrilje za orkestrirano djelovanje i platformu za prava čuda. 5. Na putu oko svijeta, koje mjesto sigurno ne bi propustila? Pariz je mjesto kojem se uvijek rado vraćam i koje je na mene ostavilo duboki trag, bilo je još zanimljivih mjesta koje sam posjetila, ali Pariz je mjesto gdje mi se činilo da je nebo bliže zemlji i da se moje zamisli brže i lakše ostvaruju i materijaliziraju. Sloboda, jedinstvo i bratstvo kao francusko geslo još nije izgubilo smisao, a u Parizu sam ga mogla osjetiti kako lebdi u zraku. Nadam se da će u budućnosti biti još takvih mjesta i fascinacija. 6. Tebi posebno drag profesionalni uspjeh? Bilo je to davno, rad sa djecom bez roditeljskog staranja u Mostaru. Izmamiti toplinu i oluju kreativnosti koju ta djeca posjeduju je bilo posebno iskustvo. Na trenutak ih otrgnuti od okrutnog svjeta u kojem su se našli. Kroz radionice razvijanja kreativnosti i ljubavi prema prirodi u proširivanju svijesti o univerzalnosti me je posebno činila sretnom i na nivou ljudskog i profesionalnog zadatka.

BIOGRAFIJA Merima Ivković (1983) rođena je u Mostaru. Završila je studije biologije i hemije na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, gdje je i diplomirala slikarstvo. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 2012. godine, na Odsjeku za slikarstvo, u klasi profesora Seada Musića. Članstvo: Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBIH), Bosansko-hercegovačko-američka akademija nauka i umjetnosti u BiH (BHAAAS) i Međunarodno vijeće za muzeje Bosne i Hercegovine (ICOM). Svoje radove izlagala je na samostalnim izložbama u Sarajevu, Mostaru, Bugojnu, Igalu (Crna Gora), Parizu (Francuska) i Istanbulu (Turska).