Nyela Basney intervju

Muzika čini da ljudi prođu kroz zajedničko emocionalno iskustvo. Ovog puta razgovarali smo sa gospođom Nyelom Basney, zaista uspješnom dirigentkinjom iz Sjedinjenih Američkih Država. Gospođa Basney došla je u Sarajevo da dirigira koncertom u Narodnom pozorištu sa Sarajevskom filharmonijom. Koncert je sastavljen od simfonije br. 1 L. van Beethovena, op. 21, C-dur, Lumen J. Bancksa i Concierto de Aranjuez J. Rodriga. Pored orkestra i gospođe Basney, na klaviru je bio i Daniel Paul Horn... Gospođo Basney, kako je započeo vaš muzički put? Kada ste prvi put počeli svirati i dirigirati? Moj otac nije bio toliko srećan što je njegova ćerka muzičarka jer mu je to bio težak život. Dakle, nisam imao časove, samo sam igrao, od svoje četvrte godine do dvanaeste. Ali tada sam već svirao Betovenove sonate na klaviru, ne tako dobro – ali sam to radio, po tri ili četiri sata svaki dan. Svidelo mi se to. Onda je moj otac odlučio da mi da neke lekcije. Tada sam se ozbiljno bavio klavirom. Dakle, kada sam imao 14-15 godina, počeo sam više vježbati kako bih sustigao prijatelje. Moja inspiracija je uglavnom bio moj otac i koncerti koje je vodio kada sam bila mala. To je moja primarna muzička inspiracija. A da li je pored vašeg oca postojao još neki uzor u svetu muzike? Mislim da bi sledeći uzor bio moj učitelj dirigovanja. Završio sam Eastman školu klavira, a zatim sam se preselio u Njujork i zarađivao sam za život kao pijanista, ali sam počeo da učim dirigovanje kod Vincenta La Selve. Predavao je na Džulijardu i dirigovao u Državnoj operi Njujorka. Vidio je u meni talenat za dirigovanje, a ne za klavir. Postao je velika inspiracija u narednih osam godina. Pomislio je na mene i onda mi dao prvi posao kao asistent u njegovoj operskoj kompaniji. Sa njim sam naučio dvadeset opera... Kakve ste veze sa BHAAAS-om (Bosansko-hercegovačko-američkom akademijom nauka i umjetnosti)? Prvi put sam čuo za Akademiju 2011. godine kada me je Almer Imamović pozvao da dođem ovdje. Došli smo ovdje da odradimo koncert i vidio sam mnoge članove Akademije kako govore o svojoj podršci muzici, nauci ovdje u BiH. Imao sam sreću što su me pozvali da budem počasni član Akademije. Održavao sam kontakt sa njima, a oni su me ponovo pozvali da dođem. Dakle, ja sam ovdje. (novovrijeme.ba)