Ismar Volić, 10. mart 2020. Kao nagradu za svoje nedavno dobro ponašanje, razred 4. razreda moje kćeri se spremao glasati za animirani film za gledanje u razredu. I kao matematičar i profesor na fakultetu s posebnim interesom za to kako matematika igra ulogu u političkom odlučivanju, zamolio sam je da sa mnom podijeli rezultate razrednog glasanja. Nedavno smo razgovarali o različitim metodama glasanja i njihovim prednostima za stolom za večerom, i kao što moja djeca ponekad rade kada nosim svoj profesorski šešir kod kuće, moja ćerka je zadirkivala: "Samo želite da vidite hoćemo li izabrati film koji nije prvi izbor većine ljudi, zar ne?" Bila je u pravu. I kada je uredno prijavila ishod glasanja u razredu ("Bolt" je dobio osam glasova; "Neverovatni 2" šest; a "Coco" tri) i obavestila me da je razred gledao "Bolt" jer je dobio najviše glasova, ja sam shvatio da matematički deficiti pluralnog glasanja – metod koji koristimo da izaberemo toliko ljudi koji nas predstavljaju, uključujući našeg predsjednika – imaju utjecaj čak i na najjednostavnije odluke koje donosimo. Dobra vijest je da su mogućnosti za podučavanje kritične uloge koju matematika igra u američkom političkom sistemu na način koji odjekuje čak i kod devetogodišnjaka obiluju. I moramo stvoriti iskustva u učionici koja su pogodna za to sada više nego ikad. "Mi smo usred izbornog ciklusa koji je već prožet nepoštovanjem činjenica nakon istine." Obmanjujuća statistika, lažna metrika, kuvani brojevi i pogrešna alternativna nauka najavljuju nagli pad rigoroznog razmišljanja, počevši od erozije i naoružanja temelja te strogosti – matematike. Ne treba razumjeti matematiku da bi je koristili za političku korist, za dobro ili za zlo. Političari redovno izbacuju brojke, kao što je koliko imigranata prelazi granicu; milioni potrošeni na abortuse u Planned Parenthood; trilioni potrošeni na rat u Afganistanu; postotak bogatstva koji drži dio našeg stanovništva; i nedavno, opseg izbijanja korona virusa. Bilo da su ovi brojevi izmanipulisani, izmišljeni ili stvarni, obje strane prolaza ih koriste da izazovu emocionalni odgovor od nas. Ovo prečesto uspijeva jer je oslanjanje na emocije i zanemarivanje kriterija koji se ne mogu izmjeriti – moralnih, religijskih i zajedničkih – za donošenje odluka (ili zauzimanje stava) često lakše nego analizirati podatke, statistike i brojke za to. Nemogućnost da se pažljivo ispita i napravi razlika između loše i dobre matematike u političkom kontekstu je štetna za efektivno građanstvo. Veća računalnost vodi većoj agenciji u političkom odlučivanju i može nas učiniti boljim potrošačima demokratije. Sve dok nas zavara matematika koja nije potkrepljena ili nas zbuni njena strogost, naša demokratija je u opasnosti. Jedino suštinsko rješenje ovog problema je više obrazovanja usmjereno na kultiviranje političke računice. Moji studenti često ne vjeruju da nisu naučili više o matematici koja stoji iza nekih ključnih demokratskih procesa kao što su glasanje, izborni koledž, raspodjela poslaničkih mjesta i gerrymandering. To znači da ne radimo dovoljno dobro u podučavanju naših učenika o predmetima koji su od neuporedivog značaja za demokratiju i koji zauzimaju jedinstveno mesto na preseku matematike, statistike, informatike, političkih nauka, istorije i ekonomije. Na primjer, nema razloga zašto matematički superiorni načini glasanja, kao što su metode rangiranog izbora koje uključuju više informacija o preferencijama birača, ne bi se poučavale u našim školama. Na kraju krajeva, posjedovanje ovog znanja osnažilo bi studente da zahtijevaju bolji sistem glasanja. Također nam je potrebno matematičko obrazovanje koje naglašava političku kvantitativnu pismenost – sposobnost da se ispitaju i procijene podaci i statističke informacije u političkom kontekstu. To bismo mogli postići uključivanjem više primjera iz stvarnog života iz glasanja, oporezivanja, kriminala, klimatskih promjena ili imigracije u scenarije koji podstiču numeričke i podatkovne vještine kao što su statistička analiza ili procjena i vaganje dokaza u kontekstu politike u naše instrukcije. Ovo integrisano obrazovanje iz matematike i politike – ono koje podučava više o matematici koja stoji iza demokratskih procesa i koristi političke podatke iz stvarnog života – kultivisalo bi kritičko mišljenje učenika zbog svoje interdisciplinarne prirode i dubine pitanja koja istražuje. To bi pružilo alate za identifikaciju političkih pitanja kojima se treba baviti matematički, prepoznati kada se matematika zloupotrebljava za političku dobit, zahtijevati matematičku strogost u politici i donijeti promjene u političkom sistemu zasnovane na razumnim matematičkim dokazima. Nalazimo se usred izbornog ciklusa koji je već prožet nepoštovanjem činjenica nakon post-istine. Možemo se žaliti zbog pogoršanja informisanog učešća u našoj demokratiji. Ili možemo raditi na osnaživanju naše djece (i nas samih) dajući im alate matematičke političke pismenosti, oni mogu transformisati politiku i osigurati da ona ostane zasnovana na istini – jedinom mjestu gdje demokratija napreduje. Nikad nije prerano za početak. Samo pitajte moju 9-godišnju kćer. Ismar Volić je profesor matematike na Wellesley koledžu, gdje istražuje topologiju – apstraktnu matematičku disciplinu posvećenu svojstvima geometrijskih objekata i oblika. Predaje časove i radionice iz matematike i politike studentima i srednjoškolcima.
(https://www.edweek.org/)
English
Bosanski
