Povezani Excerpt: ‘Love and Obstacles’(MaJ 16, 2009) 'The Lazarus Project,' by Aleksandar Hemon: Raising the Dead (Maj 25, 2008) CHICAGO — Aleksandar Hemon se prošle sedmice vratio iz Sarajeva, svog rodnog mjesta, u svoj dom u zadovoljnom raspoloženju. On i njegova supruga Teri su tamo po prvi put odveli svoju 19-mjesečnu kćer Ellu, dijelom kako bi proslavili svoje dvije najnovije knjige, roman i zbirku kratkih priča, obje napisane na engleskom i nedavno prevedene na bosanski, njegov maternji jezik. Situacija je bila daleko od one s kojom se gospodin Hemon susreo kada je prvi put stigao u Čikago u martu 1992. godine u, kako je trebalo, kratku posjetu na programu koji je sponzorirala vlada Sjedinjenih Država. Gotovo odmah je izbio rat u Bosni, ostavivši ga na cjedilu bez posla i, što je možda još više zabrinjavajuće za nekoga čiji život zavisi od jezika, bez potpunog poznavanja engleskog jezika. “Bio sam odsječen od svog prethodnog života, u očaju,” rekao je gospodin Hemon (izgovara se HEH-mon) u intervjuu u svom omiljenom susjedskom kafiću ovdje. “Imao sam užasnu, hitnu potrebu da pišem jer su se stvari dešavale. Morao sam to da uradim na isti način na koji sam trebao da jedem, ali jednostavno nisam imao jezik na kome bih mogao da pišem. Nisam to mogao, pa sam mislio da treba da omogućim sebi da to uradim.” Gospodin Hemon, 44, koji je bio novinar u Sarajevu, postavio je petogodišnji cilj da napiše i objavi priču na engleskom; da bi se prisilio da govori jezik, prihvatio je poslove apliciranja Greenpeace i prodaju pretplate na časopise od vrata do vrata. Takođe je halapljivo čitao na engleskom, pohranjivao riječi koje nije znao na karticama s porukama i u roku od tri godine postigao je svoj cilj. „Čak i tada, njegova je proza bila puna malih iznenađenja i imala je divnu i duboko smislenu tenziju između mračne tematike i načina koji može izgledati razigrano ili čak neobavezno“, rekao je Reg Gibbons, pjesnik i Northwestern University profesor književnosti koji je u to vrijeme bio urednik TriQuarterlyja, književnog časopisa koji je objavio tu prvu priču, “Život i djelo Alphonsea Kaudersa”. “Nije to bio samo ugao pod kojim on vidi stvari, već i sam jezik, koji je imao neku vrstu hiper, akutnog osjećaja za mogućnosti engleskog koje izvorni govornik ne bi nužno imao.” Od tada, gospodin Hemon, poznat kao Saša, napisao je četiri kritike hvaljene knjige i 2004. godine osvojio MacArthur Foundation „genijalni“ grant. Njegovo najnovije djelo, “Ljubav i prepreke”, zbirka kratkih priča smještena uglavnom u Čikago i bivšu Jugoslaviju, objavila je Riverhead Books ove sedmice. Osam priča u “Ljubav i prepreke” napisano je u isto vreme kada je gospodin Hemon radio na svom romanu “Projekat Lazar” koji je objavljen prošle godine i bio je finalista za National Book Award. Kao i njegova dva prethodna djela, “Čovjek nigdje” i “Pitanje Bruna”, oni se uglavnom bave temama kulturnog identiteta, sukoba i raseljavanja, često prikazujući likove istočnoevropskog porijekla koji su zalutali i koji se bore, na oba načina. dirljivo i gorko humorno, da asimiluju Ameriku kao što ona njih asimilira. „Veoma sam ciničan, ali mislim da Saša nije“, rekao je Velibor Božović, bosanski fotograf koji sada živi u Montrealu kojeg gospodin Hemon smatra svojim najboljim prijateljem. “On zna biti vrlo ironičan, ali ispod svega je snažan moralni osjećaj.” Obilježje stila gospodina Hemona je njegova naklonost prema neobičnim kovanicama, posebno u načinu na koji spaja pridjeve i imenice koje na prvi pogled mogu izgledati malo vjerojatni pratioci. Deborah Treisman, urednica beletristike u The New Yorker, prisjeća se da ga je pogodio odlomak u "Szmurinoj sobi", jednoj od priča u novoj knjizi, u kojoj je gospodin Hemon opisao nekoga sklupčanog u fetusu kao "škampu". „Saša ima retku kombinaciju darova“, rekla je. „U njegovom pisanju postoji fantastična vitalnost, neobična gustoća i bogatstvo. Ima neverovatan vokabular, koji je povezan sa razigranošću i spremnošću za eksperimentisanje, što mu dobro služi.” Kritičari su skloni pretpostaviti da je upotreba takvih tehnika g. Hemona rezultat njegovog pisanja na jeziku koji mu je izvorno bio stran. Ali on kaže da nije, i povezuje to sa svojim širim odbojnošću prema minimalizmu: “Radim to na bosanskom isto toliko, ako ne i više, jer je to dio mog senzibiliteta, jer odgovaram na senzualnost pridjeva.” Djelomično zbog njegovog emigrantskog porijekla i slovenskog porijekla — njegov otac, inženjer, je ukrajinskog porijekla, a majka, računovođa, Srpkinja — gospodina Hemona često upoređuju sa Vladimir Nabokov. On spremno priznaje uticaj, rekavši da „Lolitu“ smatra „najvećim američkim romanom“, a Nabokova vrhunskim stilistom. Ali na opštiji način, gospodin Hemon pokazuje sklonost piscima čiji se radovi, poput Nabokovljevog i na ruskom i na engleskom jeziku, obraćaju i prenose osećaj pomeranja. Zamoljen da navede neke favorite, odmah je naveo Bruno Schulz, Danilo Kis, Franz Kafka and Isaac Babel. "To je komplikovana situacija, a zatim i komplikovan jezik koji dolazi s tim", rekao je. “Ta komplikacija uvijek na neki način nađe odraz u jeziku.” Iako je gospodin Hemon sada američki državljanin i sebe smatra američkim piscem, napomenuo je da „od 1995. godine imam isto toliko riječi napisanih na bosanskom kao i na engleskom“, zahvaljujući kolumni koju piše za jedan sarajevski časopis. “Mislim da je uzbudljivo održavati istovremeno prisustvo u dvije kulture, i ne vidim razlog da biramo”, dodao je. Na neki način, Edgewater, kvart u kojem su gospodin Hemon i njegova supruga, afroamerička urednica fotografija koju je upoznao u Chicagu, odlučili da se nasele, reprodukuje ono što mu se najviše svidjelo u Sarajevu: njegov kosmopolitizam. Sa zadovoljstvom je primijetio studiju koja je otkrila da se u njegovom susjedstvu u Čikagu govori 120 različitih jezika i odbacio spisak zastupljenih grupa: Etiopljani, Eritrejci, Somalijci, Peruanci, Centralnoamerikanci, Italijani, Jevreji i, naravno, Bosanci . “Nikad nisam želio ići nigdje, ni u Sarajevo ni ovdje”, rekao je. “Po temperamentu sam lojalista i uvijek sam mislio da se može nešto dobiti ako ostanem na istom mjestu duže vrijeme. U Sarajevu, ako nađete pravu poziciju u kafiću, onda će cijeli grad prošetati. Ali ne možete da se krećete.”
English
Bosanski
