Prof. dr. Zlatan Akšamija je nedavno izabran za predsjednika Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS), a na toj poziciji je naslijedio dr. Adnana Begovića.
Kao tinejdžer je s porodicom izbjegao iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Američke Države, gdje danas živi i ima akademsku karijeru. Njegov doktorski rad "Termalni efekti u poluprovodničkim materijalima i uređajima" je podržan stipendijom Ministarstva energije SAD-a. Osim toga, u Americi je nagrađivan za svoj naučni rad. Od 2019. je na Univerzitetu Utah vanredni profesor. Izučava i predaje o prijenosu i disipaciji (rasipanju, gubitku ili širenju) toplote u nanostrukturnim materijalima i uređajima. Za napomenuti je da su nanostrukture one strukture s dimenzijama u rasponu od jednog do 100 nanometara, a da je jedan nanometar milijarditi dio metra. To su vrlo sitne strukture koje je moguće vidjeti samo elektronskim mikroskopima. Akšamija je sa svojom suprugom Ajlom napravio "pametnu" fasadu, što je bila jedna od tema intervjua s njim. Govorio je i o djelovanju BHAAAS-a, obrazovanju i umjetnoj inteligenciji (AI).
Šta za vas znači biti na čelu BHAAAS-a?
Član sam BHAAAS-a gotovo osam godina i ono što me u startu privuklo je misija organizacije, koja se fokusira na dvosmjernu razmjenu znanja između građana Bosne i Hercegovine izvan domovine i u njoj. S obzirom na to da sam napustio Bosnu i Hercegovinu još u osnovnoj školi, a srednju školu, fakultet i postdiplomski završio u SAD-u, dugo sam tražio priliku povezati se s istraživačima iz sličnih naučnih oblasti u Bosni i Hercegovini, a BHAAAS mi je pomogao u tome. Osjećao sam snažnu potrebu uzvratiti za sve to što mi je BHAAAS pružio, doprinoseći kroz rukovodeću poziciju. No, ono što me zaista zadržalo kao aktivnog člana BHAAAS-a su ljudi kao okosnica organizacije i višegodišnja prijateljstva koje smo razvili kroz BHAAAS. Vrlo je prirodno došao na mene red da vodim organizaciju i preuzmem odgovornost za njen rad.
Da li ono što BHAAAS zagovara ima plodno tlo u Bosni i Hercegovini?
Mislim da su ideje kojima se vodi BHAAAS imale snažan odziv u Bosni i Hercegovini. Naša godišnja konferencija, Dani BHAAAS-a, koja se sljedeće godine održava od 4. do 7. juna, postala je jedan od najvećih interdisciplinarnih naučnih događaja u našoj zemlji. I u dolazećoj godini očekujemo više od 20 simpozija iz svih oblasti medicine, tehnologije i nauke, s mnogo izvanrednih popratnih umjetničkih i kulturnih događaja i više od 700 registriranih učesnika. Naš pojačani fokus na studente i njihovo učešće u Danima je također urodilo plodom jer svake godine imamo sve više studenata među učesnicima Dana.
Starije generacije misle da generacija Z (osobe rođene od druge polovine 1990-ih do 2010.) nema dobro opće znanje. Da li ste saglasni s tim?
Svaka generacija studenata je na neki svoj poseban način drugačija te ima svoje potrebe i izazove. S povećanjem upotrebe umjetne inteligencije, distrakcija poput društvenih medija, te diskontinuiteta koji je uzrokovala pandemija koronavirusa, obrazovanje ima sve više izazova. Jedan od njih je izgradnja solidnih i stabilnih osnova znanja na koje bi se mogle nadograditi specifične intelektualne i praktične vještine. No, svaki izazov je i prilika. U ovom slučaju prilika da se fokusiramo na dublje razmišljanje i analitičke sposobnosti umjesto na memorizaciju.
Da li je suština savremenog školstva naučiti nekoga da uči?
Često zaboravljamo da je učiti jako "skupo" u smislu količine potrebnog truda i energije. Kada učimo, naš mozak bukvalno uništava stare i stvara nove poveznice između moždanih ćelija. Zapravo je to vrlo dramatičan proces naš mozak čini ne samo aktivnijim, nego i zdravijim. Vjerujem da ne možemo naučiti druge, možemo samo naučiti same sebe. Dakle, edukatori ne uče, već usmjeravaju i pomažu učenicima da nauče sami sebe. Međutim, u današnjem svijetu, u kojem smo zatrpani informacijama sa svih strana, sposobnost njihovog organiziranja i povezivanja pretvara informacije u znanje. Taj proces edukativnog mentorstva, gdje edukator vodi učenika putem otkrivanja znanja, neophodan je više nego ikad.
Gdje su granice tržišnog u školstvu?
Na ulaznim vratima. Privatizacija javnog obrazovanja je skupa greška koja će se plaćati generacijama u svakom aspektu društva. To ne znači da studente ne treba pripremiti za tržište rada. No, mislim da je dužnost edukatora pripremiti studente ne samo za njihov prvi posao, već za karijere koje će možda biti duge i po 40 godina. To znači da pripremamo studente za tržište rada koje će možda biti potpuno drugačije od ovog danas. Pogledajmo 40 godina unazad. Svijet 1985. je bio tek na početku ere personalnih kompjutera, internet nije postojao, a mobilni telefoni su bili poveće "cigle". Toliko se promijenilo, posebno u svijetu tehnologije, ali oni koji su stekli dobre osnove obrazovanja tada mogli su pratiti trendove i tehnologije. Danas više nego ikada treba fokusirati obrazovanje na one fundamente koji će trajati.
Zašto se došlo u situaciju da se mora dokazivati nešto što je činjenica, nešto što je nauka?
Uopće nisam saglasan da se moraju dokazivati činjenice. Samo zato što neko ne želi vjerovati u činjenice ili nauku ne znači da one više ne postoje. Došli smo u situaciju gdje se određeni konsenzusi gube te sve više ljudi sumnja u sve. Dio razloga je taj što su ljudi društvena bića i skloni smo vjerovati u ono što drugi vjeruju, pa je moguće manipulisati javno mnijenje kroz kombinaciju lažnih i manipulativnih "botova" na društvenim mrežama, pod uslovom da tradicionalni mediji legitimiziraju takve manipulacije, tako što ih prenose i ponavljaju. Tradicionalni mediji su u sve težoj situaciji jer gube svoju publiku i čitateljstvo, pa se sve više bore za "klikove" tako što koriste bombastične naslove, populističke tekstove i pitanja koja izazivaju snažnu reakciju čitatelja zasnovanu na strahu i emociji, umjesto na razumu i provjerenim informacijama. No, ono o čemu se jako malo govori, a po mom mišljenju je ključno, jeste to što obrazovanje više ne obrazuje mlade ljude o tome kako mi zapravo stičemo znanje - šta znači "znati" i kako nešto znamo. Znanje nije zasnovano samo na činjenicama i informacijama, već na tome da razvijamo mentalne modele, ideje o tome kako i zašto nešto funkcionira. Zašto pada kiša, zašto neki materijali isijavaju svjetlo određene boje itd. Naši mozgovi su mašine za predviđanje i prepoznavanje obrazaca i šablona. Činjenice poprimaju značaj samo ako se povezuju s mentalnim modelima koji objašnjavaju kako nešto radi. Primjera radi, simptomi bolesti imaju značaj samo u sklopu našeg razumijevanja mehanizama kako se prenose i razmnožavaju virusi. Magnetizam nije magija, već sastavni dio elektromagnetnog polja koje uzrokuje kretanje elektrona. Bez jasnog razumijevanja tog mehanizma, koji uzrokuje neki fenomen, činjenice postaju konfuzne ili beznačajne te vode sumnji u sve. Kao društvo sve manje se pitamo zašto, koji je uzrok. Naša prirodna znatiželja polako atrofira jer nas sa svih strana bombarduju informacijama i činjenicama, a svijet oko nas ima sve manje smisla. Da li će umjetna inteligencija smanjiti potrebu za sticanjem znanja? Naprotiv. Umjetnoj inteligenciji nedostaje ljudska kreativnost koja povezuje koncepte i pretvara znanje u mudrost. Kao i sam internet prije nje, umjetna inteligencija će nam olakšati pristup informacijama te će nam sastaviti i rezimirati informacije iz raznih izvora, ali informacije i dalje nisu znanje.
Sa svojom suprugom razvili ste "pametne" fasade. Možete li objasniti o čemu je riječ i kako one funkcioniraju?
Naš patent za termoelektrične fasade je zasnovan na sastavu ekspertize moje supruge Ajle za fasade i moje ekspertize za termoelektrične materijale. Ti materijali mogu pretvoriti razlike u temperaturi u električni napon i obratno - napon u protok toplotne energije. Termoelektrični materijali postoje već decenijama, ali nove generacije razvijene u zadnjih desetak godina puno su efikasnije. Ugradili smo termoelektrične module u fasadu zgrade tako da se mogu koristiti za precizno lokalizovano grijanje i hlađenje zgrada, kao i za proizvodnju električne energije iz razlike u temperaturi između vanjske i unutrašnje temperature kada zgrada nije u upotrebi. Objavili smo nekoliko radova na ovu temu, konstruirali i testirali prototipe i nedavno dobili patent. Nadamo se da će u budućnosti ovakve aktivne fasade pomoći da se smanji potrošnja električne energije u zgradama koje tipično potroše 40 posto od sveukupne potrošnje energije. Zahvalni smo dr. Edhemu Čustoviću iz BH Futuresa, organizacije s kojom BHAAAS već dugo sarađuje, što je prvi u Bosni i Hercegovini pisao o ovom našem patentu.
Članak preuzet sa https://www.klix.ba/scitech/nauka/zlatan-aksamija-vise-se-ne-obrazuje-o-tome-kako-sticemo-znanje-prirodna-znatizelja-nam-atrofira/251202094
English
Bosanski
